Charmpam cookies & cupcakes

ponedjeljak, 31.01.2011.

Novi blog..

Nakon određenih tehničkih poteškoća i mog osobnog nezadovoljstva blog.hr-om, moje malo mjesto radoznalo slatkih stvarčica promjenilo je adresu.. I dalje sam Charmpam, svakako, ali odsada moj novi blog i nove postove možete pratiti na Charmpam cookies & cupcakes koji se nalazi na blogspot.com serveru.
Nadam se da vas nisam previše zbunila, no vjerujem da je bolje da sam tu promjenu napravila već u samom startu, sa tek 6 objavljenih postova.
Svi dosadašnji postovi premješteni su i na novi blog, a i ostavljanje komentara za vas koji niste blogeri na novom je blogu također maksimalno olakšano, pa bih voljela čuti i vaše mišljenje na nove recepte koji slijede.
Hvala svima koji su uz mene još uvijek, od mog ne tako davnog početka..

A sada- pregaču na sebe i nazad u kuhinju.. Nadam se da će vas veseliti recepti i deserti koji slijede za vas.

Hint:

utorak, 25.01.2011.

Red velvet cupcakes

Pripremite se! Ovaj post biti će dug, ali detaljan.. I nakon njega nećete imati ispriku da nešto ne znate ili ne možete.. Jer kreće prvi recept na ovom blogu.. Slika po slika, objašnjenje po objašnjenje.. Red velvet cupcakes.
Prije svega moram reći da ovaj recept naravno nije moj. On postoji već dugo, veoma je popularan u Americi, a navodno dolazi sa juga SAD-a.
Korjene vuče iz Devil`s food torte, koja nosi pridjeve poput - prozračna, sočna, bogata.. i koja svoje ime nosi jer je "toliko sočna i slasna da, za jednu moralnu osobu, jednostavno mora biti grešna". (Joyofbaking.com)
Osnovu za ovaj recept koristim upravo sa stranice Joy of baking, koja je i inspiracija za mnoge moje recepte, no prilagodila sam ga svojem ukusu i želji.

A sada, što sa svim tim namirnicama? Prije svega podijelite ih na "mokre" (crvena zdjela) i "suhe" (plava zdjela). Znam da smiješno zvuči, ali na taj način uvijek dijelim sastojke..

Dakle, mokri:

(iako tehnički šećer nije mokar.. )

..i suhi:


Stepko, boju, ocat i bikarbonu ostavimo za kraj. Dakle, posvetimo se "mokrim" sastojcima.

U (meni crvenu) zdjelu nasjecite maslac koji je omekšao na sobnoj temperaturi i krenite u miksanje. Maslac se miksa sveukupno oko 5 minuta, s povremenim pauzama da pokupite maslac sa stranica zdjele. Kada se maslac čini kremast i lakše se skida sa stranica zdjele, vrijeme je za dodati šećer. Zajedno sa šećerom nastavite miksati cca 2 minute. Slijede jaja, jedno po jedno, a nakon dodavanja svakog- oko pola minute miksanja. I na samom kraju, jedna žličica vanilin ekstrakta i kratko miksanje, tek toliko da se spoji s ostatkom smjese.

(Dodajem ova vremenska "pomagala" da ne morate paziti na to kakva smjesa treba biti (pahuljasta, kremasta, glatka..), nadam se da olakšava!)

Suha smjesa je prilično jednostavna. U (meni plavu) zdjelu usipajte brašno, kakao i sol. No jedna napomena- kakao je najbolje prosijati u brašno, jer stajanjem u svojoj vrećici/posudi stvori grudice kojih se najlakše riješiti upravo prosijavanjem.



Sada kad su nam mokra i suha zdjela gotove, vrijeme je da dodamo boju. Način na koji se boja dodaje je ne samo praktičan, nego ima i pozitivan učinak na okus kolača/torte. Dakle, u posudu ulijte Stepko (mlaćenicu) i u njega dodajte boju. (Stepko se može pronaći u Konzumu, ali i prodavaonicama Veronika mljekara. Ukoliko ga ne možete pronaći, slobodno dodajte kiselo mlijeko ili tekući jogurt)



Započnite s jednom žličicom, pa nastavite dodavati ako želite intenzivniju boju. Nakon dodavanja boje u Stepko, svakako promiksajte ovu smjesu, jer je to najlakši način za oslobađanje od grudica boje. Boja koju dobijete u ovoj smjesi prilično je vjerna boji koju ćete dobiti kao završni rezultat u kolaču. Po originalnom receptu, trebala bi se koristiti gel boja, no ja sam ovoga puta koristila onu u prahu da vidim kako će ispasti. (I ispalo je identično.)



Ovu smjesu dodajete, za promjenu, u SUHU smjesu (brašno i kakao), te zajedno izmiksate u crvenu pastu. Pred sobom biste trebali imati ovo:



Spojite ove dvije smjese u jednu laganim miksanjem, dok se potpuno ne sjedine.
Još jedan jednostavan korak i - spremni su za pećnicu. Umjesto da u smjesu jednostavno dodate ocat i sodu bikarbonu, "rastopite" ih prije u žlici, te tada dodajte smjesi. Dakle, u žličicu sode bikarbone ulijte odokativno žličicu octa. Kada odrade svoje, samo ih usipajte u smjesu i lagano umiksajte.



Ocat i soda bikarbona neće utjecati na okus kolača, ali će održati intenzitet boje tokom pečenja, stoga je najbolje staviti ih na pečenje što brže.



U pećnici, prethodno zagrijanoj na 180 °C, cupcakesi se peku cca 20 minuta, no najbolje ih je provjeravati već od 15-e minute sa upikivanjem čačkalice u sredinu kolača. Ukoliko čačkalica izađe čista (bez mrvica na njoj), kolač se može izvaditi iz pećnice.

Ovaj isti recept koristim i prilikom izrade Red velvet torte, s istom količinom namirnica. Ukoliko vam je draža torta od cupcakesa, tek toliko da znate da ne morate ništa u receptu mijenjati (osim veće količine kreme, naravno.)

I na kraju, rezultat bi trebao izgledati otprilike ovako:



Spremni smo za ukrašavanje s kremom po vašem izboru.
Ipak, ovaj recept radila sam na desetke puta, isprobavala s raznim kremama.. i jedna krema apsolutni je favorit uz ovaj biskvit. Možda nije najjeftinija, ali je svakako puni pogodak.





U jednoj zdjeli na prvoj brzini umiksajte krem sir i mascarpone, tek toliko da se sjedine. Dodajte šećer u prahu i vanilin ekstrakt, te ih također umiksajte.
U drugoj zdjeli izmiksajte slatko vrhnje (Hole) u šlag. Dodajte šlag u sirnu smjesu i na prvoj brzini ih umiksajte zajedno.

I spremni smo za ukrašavanje!!!



O temi ukrašavanje ne bih mnogo jer mogućnosti su ogromne. Ako ste pratili moju nagradnu igru na Facebook stranici, sigurna sam da ste to i sami uočili. Dajte si oduška i mašti na volju! Zaista ne možete pogriješiti..

Ali evo primjera kako sam ja ukrasila cupcakese za moje nagrađene cure..





I na kraju, upakirani u kutijice..



Materijal korišten pri ukrašavanju- fondant, kokosovo brašno, kokos čips, perle za ukrašavanje, šećer u boji

srijeda, 12.01.2011.

Sretan rođendan tiiii..

Još jedan u nizu dana da dočekujem zoru.. za čudo, nikako da me to iscrpi.. u ovu kasnu/ranu uru ubacim malo internet shoppinga, malo fejsbuka.. i puno želje da jednoj zaista posebnoj djevojci čestitam rođendan..



Iako nešto mlađa od mene, u kuhinji se snalazi tako da ju se s užitkom gleda.. veliki sladokusac, baš kao i ja, uvijek se razveseli mojim desertima.. kao i ja njenoj azijskoj.. :D

Draga Sanja.. želim ti veselu, zanimljivu i slatku novu godinu života.. da ti ostvari sve ono što ti prijašnje još nisu stigle.. I da još mnogo puta kuhamo skupa..



Puhni u virtualne svijeće i zaželi želju! :)

utorak, 11.01.2011.

Belgijska večera

U prethodnom postu izjavila sam kako se odričem pečenja kolača na mjesec dana (dakle, još je dvoznamenkasti broj i daleko je od brojanja sitnog).. No to što objavljujem post ne znači da sam prekršila obećanje.. samo sam našla "rupu u zakonu".. sinoćnju večeru ne može se zapravo svrstati u kolače.. iako je slatka..

Još otkako sam se prije 2 godine vratila iz Belgije, svima redom mastim brk svojom željom da otvorim prvu "waffelarnicu" (znam da to nije riječ!) u Zagrebu.



U međuvremenu, ta prva se otvorila.. i nije moja.. Ali vafli koje sam u njoj probala ne da nisu ni do koljena pravim belgijskima, nego ni do gležnja.. Bolesno preslatki i teški.. (ako netko ovo čita- mooolim učinite nešto po tom pitanju.. zaista je šteta!)

Ne moram ni spominjati da sam povratkom iz Belgije gotovo automatski kupila i pekač vafla.. No kako se u našoj kući uvijek nađe nečeg slatkog, vafli rijetko dođu na red.



Poticaj za pravljenje belgijske slastice ovog je puta bio nedavni izlet u Beč u kojem smo uživali u da-ti-pamet-stane finim vaflima.. I od tada, svi smo "nabrijani" samo na to da ih ponovimo.



Prema slikama iznad, lako je primjetiti da se vafli mogu jesti s čime vam god srce poželi- šlagom, pudingom, voćem, šećerom u prahu, čokoladom.. Također napominjem da postoje i razne vrste vafla, od laganih (Američki vafli), gustih, sirupastih (stroop vafli , Brussel vafli), pa do hrskavih (Antwerp vafli)..
A moje sinoćnje (american style) vafle jelo se sa... nutellom i šlagom! Da vam predočim:





Veselila sam se da će me barem jedan dočekati i ujutro (dobri su i podgrijani u mikrovalnoj), ali.. nisam bila te sreće.
Morat će se ponoviti.. uskoro!

petak, 07.01.2011.

Slatka Nova Godina

U Novu valja ući slatko i raskošno, stoga ovaj prvi ovogodišnji post nije moglo obilježiti ništa drugo nego li bogata čokoladno - kremasto- voćna torta. Schwarzwald torta.



Ovo nije torta koja se našla na našem kućnom meniju (o njoj neki drugi put), već sam ju pravila za prijatelja Sašu (ujedno i ex blogera ) i njegovo veselo novogodišnje društvo. To je bila možda i prva torta koju sam napravila, a da je nisam uspjela okusiti. No, nadam se ne i posljednja.



U svakom slučaju, nakon što je sat otkucao ponoć i počelo je masovno slanje i zvanje, primila sam i poziv tog istog veselog društva koje mi je javilo da je moj prvi "tortovni" poduhvat uspio.



A nakon ovih hranidbeno obilnih blagdana, mama i ja odlučile smo se na jednomjesečnu pauzu od pravljenja slatkog (no u to dakako ne ulaze narudžbe s neutralnih strana) i sada jedna drugoj brojimo dane, da vidimo koja će duže uspjeti izdržati.
Ovo će biti teže nego korizma!!

četvrtak, 30.12.2010.

Šareni božićni darovi

Već neko vrijeme spremam se objaviti ove slikice, no shvativši da je već sutra zadnji dan ove godine, odlučih se da to mora biti u ovoj godini.

Uz svake kolačiće dolazi i priča, pa evo i priče o ovim božićnim keksima:

Pred nešto manje od godinu dana prvi sam put radila ovakvu vrstu keksi, s prhkim kolačem ispod i s ukrašeno s royal icingom (ilitiga po naški- štaub šećer i bjelanjak). Uvijek sam bila od onih koji vole crtkarati i ukrašavati, tako da su ovakvi keksi bili idealni za ispucavanje viška moje kreativne energije.

No za Božić sam imala jednu sasvim novu ideju vodilju..

Jedan dan sam pekla, a puna dva dana (ilitiga od jutra do sutra) šarala, ukrašavala i pakirala u celofan čak 130 keksiju, i sve to da bi ih – poklonila.
Pripremila sam boje, svu silnu hrpu keksiju i medenjaka, šaku čačkalica i salveta za popravke, a veliku šalicu vrućeg čaja i Antenu Zagreb da mi prave društvo i drže me živom.





I krenuh u farbanje!! (slike su malo lošije kvalitete jer su slikane mobitelom.. bilo mi je krivo fotića, da se i on ne ofarba royal icingom)



Po završetku sušenja, prvo sam odvojila dio za one najbliže, obitelj, prijatelje i susjede..











..a neki su čak i dobili svoje jedinstvene i tematski posvećene (da, Harry Potter).



A ostatak.. ne biste mi vjerovali da vam pričam o tome kome sam ih sve podijelila.. Spakirala sam 50-ak komada u božićnu vrećicu, šetala centrom grada i nudila nasumično odabranim osobama da izvuku jedan za sebe.

Neki su reagirali iznenađeno, a neki su me pitali zašto ih ne prodajem ili ne reklamiram. Nisam znala kako im objasniti da mi cilj nije bio promidžba, već da učinim nešto drugačije.. i dam nešto bez da dobijem nešto zauzvrat.







I samo da još velim, vrijedilo je.. I opet bih!

četvrtak, 16.12.2010.

Marinin pir

Moja divna mladenka Marina postala je nečija žena.. Istina, ova je svadba bila još davno u ljeto, ali eto prilike da se prisjetim tog lijepog događaja kao moj prvi post na ovome blogu.



Kolače, kolačiće i slične kreativne stvari radim otkad sam mogla sama doprijeti do vrha štednjaka. Nikada nisam razmišljala da bih tako nešto mogla raditi i za novčane iznose, jer kolače sam poklanjala ili pekla za svoju obitelj. No veselje s kojim moji prijatelji primaju moje kolače voljela bih podijeliti i s drugima. Izmamiti smijeh radi neke lude ideje oblikovane u tijestu (o tome u jednom od sljedećih postova), radi šarenih boja, ukrasa i nečeg drugačijeg što još nisu sreli u maminoj klasičnoj kuhinji. "Kolači kakve vaše mame nikad nisu radile."

I dan danas moja mama zna zavrtit očima na ideju cupcakesa ili mojih keksiju u šarenim bojama.. Bijela pita, londonerice, gibanica.. to su za nju kolači.. I nije da ne volim praviti i te vrste kolača.. ali uvijek će mi zanimljiviji biti vizualno drugačiji kolači.. Baš kao što su i moji.. :)

Pa eto, za prvi post.. Marinini svatovski keksi.. Marina, šta misliš- da ih nazovem prema tebi? :D



P.S.- nemojte zamjeriti, nisam blogerica već godinama i sad se osjećam kao što su se sigurno osjećale i one starije generacije koje su nas nekad u čuđenju gledale kad smo svakodnevno blogali, slagali dizajne i imali html u malom prstu.. Sada učim sve ispočetka!

<	siječanj, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (2)

Komentari da/ne?